POGLEDAJ BIOGRAFIJU STJEPANA SABALIĆA

Stjepan Sabalić, rođen je 1935. godine u Pagu, od majke Mandice Kalebicinke i oca Šime Sabalića Korena.

Nakon višegodišnjeg izbivanja iz Paga (od 1949. do 1957. u kom periodu pohađa Učiteljsku školu, odsluženje vojnog roka, te rad u drugim sredinama), vratio se u Pag početkom 1957. godine.

1957. zapošljava se u školi kao učitelj.

1958. izabran je za Predsjednika Omladine Pag, te primljen u članstvo    SKH.

1962. zapošljava se u Općinskoj upravi gdje do mirovine 1993. radi na poslovima referenta za društvene djelatnosti.

Član Skupštine Croatia osiguranja

Osnivač Samoupravne interesne zajednice za zdravstvo

Član Samoupravne interesne zajednice Rijeka

Osnivač Samoupravne interesne zajednice zaštite od požara

Predsjednik delegacije Sekretarijata za poslove uprave i stručne službe skupštine općine Pag

Vijećnik u Vijeću radnih zajednica skupštine općine Pag

U slobodnoj Hrvatskoj bio je nezavisni vijećnik, član Poglavarstva Grada Paga

…

Uz izvršenje raznih obveza na radnom mjestu, ostavio je svoj trag dugogodišnjim dobrovoljnim radom u raznim segmentima društvenog života u gradu Pagu, a  vrijednost i utjecaj njegovog šezdesetogodišnjeg rada čak ni danas ne možemo u  potpunosti sagledati. Činjenica je da je teško na jednom mjestu i odjednom opisati njegov život koji je bio sve samo  ne jednostavan i jednoličan.

Rad Stjepana Sabalića Korena, vidljiv je i doslovno opipljiv u svakom tijelu, u svakoj udruzi  koje je bio član. Pod njegovim rukovodstvom mnogo je započeto i mnogo, obnovljeno.

Njegov obiteljski nadimak Koren stoga ima doslovno značenje, korijen.

 

Karneval

Od 1957. god. aktivan je sudionik svih paških karnevala (zimskih i ljetnih), gotovo uvijek njihov organizator i dominantna figura karnevala. Pokretač je lista ”Baš me briga” i ”Baš nas briga” i njegov glavni urednik i većinski autor tekstova. Voditelj je ”Pogrebnika” i autor žalobnih pjesama, autor je Markovih oporuka i komemorativnih  govora.

1957.  godine po prvi puta uveo je ulogu ”Udovice” u žalobnu povorku Marka, što je kasnije preraslo u brojnu ožalošćenu obitelj, više desetaka ljubavnica i prijateljica. Sve te uloge glume i muške i ženske osobe miješano, odjevene u crne stare paške  nošnje.

1958. počeo je pisati Markove testamente, koji više ne izvrgavaju ruglu pojedince (što je bio običaj do tad),  već satirom upozorava i ismijava pojave i probleme ne imenujući pojedince koji ih uzrokuju, a što mu je donijelo probleme u privatnom životu. Nakon intervencije ondašnjeg predsjednika općine koji je izjavio da je u karnevalu sve dozvoljeno, vlast je odustala od progona i od tada je takav način pisanja karnevalske satire uveden kao pravilo.

Iste godine, na njegov prijedlog djeca iz paškog dječjeg vrtića sudjeluju na karnevalu, plešući paško kolo u sredini pijace, što se zadržalo do današnjeg dana.

1959. godine, uz pomoć g. Zvonka Usmianija tadašnjeg Tajnika Turističkog društva Pag,  a na prijedlog Predsjednika Općine g. Mate Portade sudjeluje u organizaciji prvog ljetnog karnevala, a koji se u kontinuitetu održava i danas.

Kao član Karnevalske udruge Markova kumpanija, zaslužan je da je Paški ljetni karneval i službeno proglašen najstarijim ljetnim karnevalom u Hrvatskoj (priznanje je potvrđeno na Skupštini Hrvatske udruge karnevalista, krovnoj organizaciji karnevalskih gradova Hrvatske).

Stjepan Sabalić je kao Predsjednik Omladine i kao  referent za društvene djelatnosti  uz pomoć omladine i vatrogasaca bio organizator karnevala do 1973. godine kad je pri Mjesnoj zajednici osnovan Karnevalski odbor kojeg je jedan od članova.

1963. godine napisao je prvi broj karnevalskog satiričkog lista ’’Baš me briga’’ u kojem isto kao i u Markovim testamentima satirom ukazuje na probleme grada. Glavni i odgovorni urednik, pod pseudonim Lovro Kantirić bio je do ljeta 1998. kada je osnovana udruga ’’Markova kumpanija’’ i kada list mijenja naziv u ’’Baš nas briga’’.

Ne poštuje vremenska, samo karnevalska ograničenja, pa samostalno povremeno izdaje list ’’Zadnji skosi’’.

Bio je sudionik svih karnevalskih ura koje je emitirao Radio Pag u vremenu prije zadnjih dana karnevala.

Bio je rado viđen gost na karnevalskim priredbama ”Petkom” gdje je prigodnim nastupom prije same predstave animirao Pažane za sudjelovanje u karnevalu.

Pjesma ”Karnevale dobro moje” tako je postala uvodna melodija karnevalskih predstava ”Petkom”.

Napisao je scenarij za ”Batarele” kao prilog emisijama HRT-a ”Pučka intima” gdje je glumio kuma.

Dugogodišnji rad na promicanju paškog karnevala urodio je njegovom obogaćivanju i omasovljenju.

Time je pridonio da grad Pag bude primljen u članstvo u Međunarodnu organizaciju karnevalskih gradova i Hrvatsku udrugu karnevalista.

2000. godine, u suradnji sa Karnevalskom udrugom izdaje knjigu ’’Cemu smo se smijali’’, izbor iz foja ’’Baš me briga’’ 1964-1994.

2013. godine, u suradnji sa Karnevalskom udrugom, izdaje knjigu ’’Pismon notano’’ izbor pjesmica iz foja ’’Baš me briga’’, ’’Baš nas briga’’ i ’’Zadnji skosi’’.

2016. godine, u suradnji sa Karnevalskom udrugom izdaje knjigu ‘’’Škerci, dešpeti, kontre’’ u kojoj piše o svojoj dešpetljivoj narvi.

 

Družina

1946. godine, sa svojih 11 godina postao je članom ondašnjeg kulturnog društva ’’Pag’’ gdje je Robinji brisao suze, a Robinju je u to doba glumio njegov otac.

1962. godine kao referent za društvene djelatnosti u Općinskoj Upravi, u suradnji sa Narodnim sveučilištem, obnovio je ”Robinju”, okupio je novu generaciju članova društva.

1969. godine jedan je od osnivača kulturno umjetničkog društva “Družina” i njen prvi predsjednik, pa je za svoj doprinos kao organizator brojnih nastupa i gostovanja proglašen za doživotnog počasnog člana Udruge.

 

Gradska glazba

Kao član Gradske glazbe, bio je njen predsjednik u 3 mandata i višegodišnji član Upravnog odbora.

 

Vatrogastvo

Od listopada 1957. god. aktivan je član Dobrovoljnog vatrogasnog društva Pag. Četrdeset godina bio je operativac. U tom vremenu vršio je u više navrata dužnost Tajnika i Predsjednika DVD-a,  te Zapovjednika DVD-a.

Radeći na unapređenju zaštite od požara uz brojne aktivnosti u društvu stvorio je i uvjete za osnivanje Samoupravne interesne zajednice (SIZ) za zaštitu od požara, 1980. godine.

Time su stvoreni uvjeti za nabavu moderne vatrogasne opreme, okupljanje novih članova, stvaranje pomlatka, te konačno za izgradnju doma DVD.

1985. godine, a prigodom 55. godišnjice DVD-a, inicirao je izgradnju vatrogasnog doma.

Zaslužan je za brojne donacije koje DVD Pag primio u tijeku Domovinskog rata.

Preko petnaest godina član je Štaba Civilne zaštite, te nekoliko godina radi na osposobljavanju građana na zaštiti od požara te stručnih interventnih grupa u naseljima općine Pag.

Uz njegovo zalaganje gotovo sva naselja dobila su osnovnu vatrogasnu opremu. Zahvaljujući tome broj požara na području općine je smanjen.

Osamdesetih godina preko Štaba civilne zaštite osposobio je deset Interventnih grupa vatrogasaca, održavao Predavanja o vatrogasnoj preventivi u kući, svim Mjesnim zajednicama osigurao je radio-vezu sa Centrom za obavješćivanje, pa su vatrogasne snage prve izlazile na požar i uspješno ga svladavale. Intervencije DVD Pag bile

su sve uspješnije.

Uspio je dobiti odobrenje i izraditi Projekt te instalirati vatrogasni repetitor na vrhu Sv. Vida koji je služio Hrvatskoj vojsci, Policiji i zdravstvu u vrijeme Domovinskog rata.

U suradnji sa Štabom civilne zaštite, Vatrogasnim savezom Hrvatske, Vatrogasnim zapovjedništvima Zadar i Rijeka, kao tajnik SIZ-a za zaštitu od požara, punih 40 godina davao je svoj najveći doprinos.

Za rad na zaštiti od požara dobio je najviša priznanja:

–         kao član Stožera civilne zaštite i Zapovjednik specijalizirane vatrogasne postrojbe dobio je srebrnu medalju Glavnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske kao i status branitelja domovinskog rata.

–         Od Hrvatske vatrogasne zajednice, Povelju Mirka Kolarića, prvog tajnika Vatrogasne zajednice Hrvatske, UČITELJA HRVATSKOG VATROGASTVA“, koju je prilikom dodjele prvih takvih priznanja primio samo 21 vatrogasac u Hrvatskoj.

 

Turistička zajednica

Od 1971. godine bio je Potpredsjednik Turističkog društva Pag. U tom vremenu premještene su kamp kućice s plaže Prosika na sadašnju lokaciju Bašaca, “Mrtvi”. Uređen je kamp Prosika s higijenskim čvorovima, tuševima i recepcijom.

Za zalaganje u radu Turističkog društva, u natjecanju za izbor najistaknutijeg turističkog radnika u 1977. godini na, a na prijedlog Uprave turističkog društva, časopis “Arena” mu je dodijelio Diplomu za istaknutog turističkog radnika u Hrvatskoj za 1977. god.

Radio je na unapređenju turističke ponude.

Inicijator je prve izložbe paške čipke u čitaonici na Uhlincu kod fontane, gdje su kasnije otvorene i prve izložbe likovnih umjetnika.

Radio je na zaštiti spomenika kulture i prirodnih rijetkosti. Zaslužan je za  zaštitu ornitoloških rezervata Velog i Malog Blata i Blata Rogoza, kao i zaštitu hrasta lužnjaka u predjelu Dubrave, Hanzine.

Sredstvima SIZ-a kulture, uz pomoć Koncertne agencije iz Zagreba  i skromnim doprinosom Općine Pag i gosp. Ivaniševića, tadašnjeg Predsjednika Skupštine  Općine,  osigurao je kupnju  prvog koncertnog klavira. Taj njegov angažman  omogućio je da danas mnogi vrhunski glazbeni umjetnici obogaćuju kulturnu ponudu grada Paga.

Preko SIZ-a za kulturu, a uz suglasnost Nadžupnog ureda Pag i Nadbiskupa Zadarske Nadbiskupije, crkva Sv.Jurja postala prva crkva koja se može koristiti u ne sakralne svrhe. Zahvaljujući njegovom angažmanu i danas se tamo održavaju izložbe, služi za nastupe samostalnih glazbenih umjetnika i klapa.

 

Crveni križ

Bio je obnovitelj i Predsjednik Crvenog križa Pag.

U Domovinskom ratu  skupa sa suradnicima brinuo je za preko pet tisuća prognanika i izbjeglica.

 

Sport

U sportu bio je inicijator izgradnje malih terena u selima, izgradnje nogometnog igrališta na Julovici.

Bio je i ljubitelj šaha te su se uz njegovo angažiranje svojedobno održavali i šahovski turniri.

Organizator je brojnih sportskih susreta između paških momčadi i drugih otočnih sredina, a u tri navrata na Pag je uspio dovesti prestižnu biciklističku utrku “Jadranskom magistralom”.

 

Umirovljenici

Od umirovljenja 1993. godine  izabran je za Predsjednika Udruge umirovljenika Grada Paga u dva mandata, a nakon toga postao je tajnik, koju funkciju obavljao je do svoje smrti.

Organizirao je članstvo i uveo program posmrtne pripomoći.

Sudjelovao je u uređenju boćališta umirovljenika.

 

Ostale aktivnosti

Šezdesetih godina bio je Predsjednik Savjeta narodne apoteke i kao takav pokrenuo inicijativu kod odgovornih službi, poveo akciju i Pag je dobio za tada suvremenu apoteku koja i danas služi gradu Pagu. Za svoj rad dobio je priznanje Savjeta apoteke.

1966. godine, prilikom izrade PUP-a za grad Pag, inicirao je i uspio da se u Pagu rezerviraju lokacije za dječji vrtić i dom zdravlja.

Svojim angažmanom omogućio je paškim čipkaricama da im se šivanje čipke prizna u radni staž. Tako je stotinjak žena temeljem toga ostvarilo pravo na mirovinu.

Netom prije svog umirovljenja omogućio je da se iz Republičkog fonda za kulturu izdvoje sredstva za obnovu krova crkve Marijina uznesenja, Vele crikve.

Ovaj životopis u koji nisu uključene brojne aktivnosti koje je svesrdno pokretao, očiti je dokaz da se radi o čovjeku koji je darovao gradu Pagu puno ljubavi.

Pag je njemu vraćao raznim priznanjima.

Za doprinos razvoju kulturnih aktivnosti te očuvanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine, 1999. godine, na prijedlog Karnevalske udruge, Grad Pag dodijelilo mu je Povelju o nagradi za životno djelo za doprinos u kulturi te je tako postao prvi Pažanin kome je ta Povelja dodijeljena.

 

Kao dijete pokazivao je sklonosti prema druženju i glumi počevši kroz ”Robinju”gdje je glumio sa svojim ocem, te kroz crkvu kao akolit, sa svojim djedom Šimom Korenom.

Čitava njegova obitelj bila je društveno aktivna, te ne čudi što je i Stjepan Sabalić, čitav svoj život a naročito kroz proteklih 60 radno aktivnih godina svoj rad posvetio društvu, zajednici i voljenom gradu.

Ljubav i način rada prenio je na svoje potomke, koji također aktivno sudjeluju u društvenim aktivnostima grada Paga i nastavljaju obogaćivati društveni život pri tome ne žaleći truda i uloženog vremena.

Stjepan Sabalić  živio je i djelovao pod parolom ”u Pagu karneval traje cijelu godinu a ne samo u vrijeme karnevala”.